Nova web adresa župe
zucapljina.blogspot.com
ZAVRŠENE DUHOVNE VJEŽBE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Za Program se brine Zajednica Injigo. Program i Zajednicu utemeljila je u Zagrebu dr. sc. Marica Čunčić.
Injigo je krsno ime svetog Ignacija Loyolskoga (1491. – 1556. god.) koji je 1548. godine dobio odobrenje za svoju knjigu Duhovne vježbe od pape Pavla III. dokumentom Pastoralis officii gdje se između ostaloga kaže: „Spomenute spise i vježbe koje su u njima sadržane svojom vlašću u ovom pismu odobravamo, hvalimo i potvrđujemo te u Gospodinu veoma bodrimo sve Kristove vjernike obaju spolova, gdje god oni bili, da se tim pobožnim spisima i vježbama služe i neka dopuste da njima budu poučeni.“
Cilj duhovnih vježbi je, kako kaže sv. Ignacije, da čovjek tako uredi svoj život da se ne da voditi od svojih neurednih sklonosti, nego dopušta da ga Bog očisti, oslobodi i povede svojim putem. Duhovne vježbe dar su Duha Svetoga Crkvi. Srce karizme je pomoć duši da dođe do života milosti i otkrije svoj osobni poziv u Bogu.
Za duhovne vježbe u svakodnevnom životu mnogi su svjedočili da im takva svakodnevna molitvena disciplina pomaže u osobnom odnosu s Bogom tako da na svojim radnim mjestima, u braku, u svećeništvu ili redovništvu snažnije proživljavaju prisutnost Božju, primaju njegovu pomoć i milost, usklađuju se s voljom Božjom i licem Isusa Krista. Mnogi su se u DV promijenili, a da to prije dugo nisu mogli učiniti.
Duhovne vježbe su kristocentrične jer se u 30 tjedana razmatra Isusov život od začeća do smrti i uskrsnuća, uz još neka popratna razmatranja, i to prateći crkvenu godinu tako da se u Došašću razmatra utjelovljenje, na Božić rođenje, u korizmi Muka i na Uskrs Kristovo uskrsnuće.
Školske godine 2011. – 2012. bilo je u duhovnim vježbama od 30 tjedana oko 2100 sudionika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke i drugih zemalja, raznih uzrasta od osnovne škole do preko osamdeset godina starosti. Po stručnoj spremi ima ih od NKV radnika do doktora znanosti, oko pedesetak teologa ili studenata teologije, svećenika i časnih sestara.
U Čapljini u župi sv Franje već godinu dana 15 vjernika obavlja Duhovne vježbe svetog Ignacija u svakodnevnom životu u Programu Injigo. Vježbatelji šest dana u tjednu (osim nedjelje) čitaju i razmatraju odlomke iz Svetoga pisma i točke iz knjige „Duhovne vježbe“ sv. Ignacija Loyolskog. Svoje molitveno iskustvo zapisuju i o tome razgovaraju s pratiteljem jedanput tjedno. Postoji knjiga „Dođi, slijedi me!“ s uputama dr. Marice Čunčić kako se razmatra u kojem tjednu. U našoj se župi održavaju redoviti tjedni susreti s uputama za vrijeme školske godine već godinu dana.
Svatko tko želi upoznati Boga i sebe kroz ovakav tip duhovnih vježbi može se do 15. rujna 2012. prijaviti na web stranici Programa Injigo www.injigo.com.
MČ
ŽUPNE OBAVIJESTI UZ 5. VAZMENU NEDJELJU
Slijedeća nedjelja je 6. uskrsna nedjelja. Sveta misa bit će u 930 i u 1800 sati.
U sljedeću nedjelju, 13. svibnja, godišnja je proslava Kraljice mira u marijanskom svetištu u Hrasnu. Sveta misa bit će u 1100 sati.
Uspomene prvopričesnika i krizmanika su stigle pa ih možete preuzeti u župnom uredu.
Sastanak župnog pastoralnog vijeća u četvrtak, 10. svibnja, u 2000 sati.
Vjeronauk je za ovu školsku godinu je završio.
STOLAC: ARHEOLOŠKO OTKRIĆE STAROKRŠĆANSKOG KOMPLEKSA IZ 5. STOLJEĆA
Iznimno je živo ovih dana na lokalitetu Crkvine – Ćemalovina kod Stoca gdje traju radovi na iskopavanju i konzerviranju, za ovaj dio BiH, senzacionalnog arheološkog otkrića, starokršćanskog sakralnog kompleksa iz 5. stoljeća. Iako će se tek po završetku svih radova jasno znati o čemu se radi već po prvim pretpostavkama riječ je jednom kompleksu starokršćanske crkve i pratećeg samostana u kojem su bili smješteni redovnici. Za ovo su najzaslužniji profesori i studenti svih godina sa odjela za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru kojima je ovo dio terenske nastave u sklopu koje rade zaista na senzacionalnom otkriću, javlja Večernji.ba, a prenosi HRsvijet.
Ne želimo ništa prejudicirati ali posve je jasno da je ovo jedan od prvih objekata takve vrste otkriven u cijeloj regiji a što će naravno znatno utjecati na tijek povijesnog istraživanja početaka kršćanstva na ovom području. Još slažemo kockice ovog velikog mozaika, a prema onome što smo pronašli daje nam za pravo da vjerujemo kako su ovdje bili crkva i samostan iz 5. ili početka 6. stoljeća.Ima ovdje još dosta posla – kaže dr. Brunislav Marijanović, profesor na odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru i Mostaru te voditelj istraživanja na ovom lokalitetu kod Stoca. Vrijedno arheološko nalazište jučer su posjetili i stolački župnik don Rajko Marković i načelnik Općine Stolac Stjepan Bošković.
Znali smo iz povijesti arheologije da je kršćanstvo u Stolac došlo iznimno rano ali ovo je sada jedan silan dokument svemu tome te velika prekretnica u povijesti kršćanstva na ovom području. Iznimno sam radostan zbog ovog otrkića i pratit ćemo sve daljnje aktivnosti i pomoći tamo gdje i kako možemo – istaknuo je stolački župnik don Rajko Marković. Načelnik Bošković je istaknuo kako je Općina Stolac sufinancijer svih radova i kako će se sve to i nastaviti.
Ovo je velika stvar i zadaća Općine je da ovo mjesto jednog dana otvori za javnost koja će imati konkretne dokaze o povijesti kršćanstva na ovom području – poručio je stolački načelnik u izjavi za Večernjak.
HRsvijet.net/Bitno.net
NEPOSLUH, VJERA OBIČNIH VJERNIKA I NEOKLERIKALIZAM
Vatikanist Andrea Tornielli na portalu Vatikan Insider piše o tihim „raskolima“ u Crkvi i pozivu pape Benedikta XVI. na potrebu naviještanja bitnih sastavnica vjere. Njegov članak prenosimo u cijelosti.
Iako se ovih tjedana (razumljivo) velika medijska pozornost usredotočila na ishod dijaloga između Svete Stolice i Bratstva svetog Pija X., koje je utemeljio Marcel Lefebvre, a koje bi se uskoro moglo vratiti u zajedništvo s Rimom, nema dvojbe, da su danas u Katoličkoj crkvi mnogo veći i širi razmjeri neposluha druge naravi. Onaj koji se širi iz centralne i sjeverne Europe – Austrije, Njemačke, Belgije, Irske – u kojima skupine svećenika potpisuju „apele“ iskazujući veoma kritičke stavove prema „rimskoj“ liniji, glede seksualnosti, pričesti rastavljenih koji su ponovno oženjeni, svećeničkog celibata, svećeništva žena, uloge laika u Crkvi. Istovremeno u Sjedinjenim Američkim Državama raspravlja se o interventu Kongregacije za nauk vjere prema “Leadership Conference of Women Religious”, organizacije koja okuplja veliku većinu poglavarica kongregacija američkih časnih sestara, koje su stavljene pod nadzor zbog njihovih stavova koji nisu u skladu sa Crkvom o temama kao pobačaj, homoseksualnost i svećeništvo. U tijeku su tihi „raskoli“ koje kronike bezuvjetno i nesmiljeno objavljuju i tako doprinose blaćenju slike pobjedničke Crkve. „Raskoli“ kojih se nije moguće tako lako riješiti kao jecaji postkoncilskog prosvjeda ili starih progresističkih struja osuđenih na izumiranje.
Pred ovim što se događa, često se prisustvuje teškoćama biskupa u suočavanju i „upravljanju“ ovim situacijama, u iščekivanju da o pitanju „intervenira Rim“. S druge strane se također ne može zanijekati poteškoća u uvrštenju u dnevni red tema i pitanja koja dolaze od neposlušnih, kako bi ih se moglo u otvorenosti suočiti. Primjer kako se to može učiniti dao je Benedikt XVI., u odlomku propovijedi na Misi posvete ulja, govoreći o prosvjedu austrijskih svećenika i o njihovom zahtjevu da se raspravi o svećeništvu žena. Papa je to učinio postavljajući – njima kao i svima koji su ga slušali u Svetom Petru – pitanja što bi trebalo značiti ‘suobličiti se volji Krista i slijediti ga’. Pristup koji je slijedio – kao što je učinio i u „dijalozima o nauku“ sa Bratstvom svetog Pija X.- očitovao se, iako ima ulogu „stijene“ i vrhovne vlasti u Crkvi, da ne odustaje neprestano davati, na način prikladan vremenima, duboke razloge koji stoje u temelju određenih doktrinarnih stavova.
Benedikt XVI. je papa koji je vodio dikasterij nauka vjere suočavajući se svakodnevno s gore iznesenim problemima. Tako je govorio i prije nego što ga je Ivan Pavao II. pozvao u Rim: „Crkveno učiteljstvo štiti vjeru običnih vjernika; onih koji ne pišu knjige, koji ne govore na televiziji i ne mogu pisati uvodnike u novinama: to je njegova demokratska zadaća. Ono mora dati glas onima koji ga nemaju“. „Nisu učeni – rekao je u propovijedi u Münchenu u prosincu 1979. – koji određuju ono što je istina o vjeri krštenja, već je vjera krštenja ta koja određuje ono što je ispravno u učenim tumačenjima. Nisu intelektualci koji ocjenjuju obične vjernike, već obični vjernici ocjenjuju intelektualce. Nisu intelektualna objašnjenja mjerilo ispovijedanja vjere krštenja, već je ispovijedanje vjere krštenja u svojoj izvornoj doslovnosti, mjerilo sve teologije. Krštenik, onaj koji je u vjeri krštenja, nema potrebu biti podučen. On je primio presudnu istinu i nosi je sa sobom s istom vjerom…“
U istoj propovijedi, tada kardinal Ratzinger dodaje: „Također bi trebalo konačno postati jasno da reći kako nečije mišljenje ne odgovara nauku Katoličke crkve ne znači kršiti ljudska prava. Svatko mora imati pravo formirati se i slobodno izreći vlastito mišljenje. Crkva sa II. vatikanskim koncilom je to odlučno podržala i podržava još i danas, ali to ne znači da svako mišljenje sa strane treba priznati kao katoličko. Svakome se mora omogućiti da se očituje onako kako želi i kako može pred vlastitom savjesti. Crkva mora reći svojim vjernicima koji su stavovi sukladni njihovoj vjeri, a koji nisu. To je njeno pravo i dužnost, da bi ‘da’ ostao ‘da’, a ‘ne’ ostao ‘ne’ i da se očuva ona jasnoća koju ona duguje svojim vjernicima i svijetu“.
U svjetlu ovih riječi može se bolje razumjeti zašto je Benedikt XVI. htio osnovati novi dikasterij posvećen novoj evangelizaciji i proglasio Godinu vjere. Pozivanje na suštinu vjere krštenika, čiji je „a-b-c“ često ignoriran i u srcu ove Europe koja je bila kršćanska, papa Ratzinger smatra žurnim zadatkom. Bilo bi pogrešno ocijeniti taj poziv samo kao „ukor“ nekom neposluhu. Radi se o širem i dubljem pozivu, koji bi trebao dovesti u pitanje i onaj crkveni svijet koji je na liniji pontifikata. Pozvati na žurnost naviještanja vjere i produbljivanja njenih sadržaja, trebalo bi odvratiti tolike prelate koji se previše zanimaju za politiku i preblizu su politici, interesnim skupinama, imenovanjima u javnim ustanovama, masmedijima, kao i čestih ili prečestih uplitanja u predmetima gdje bi to katolički laici mogli učiniti s većom slobodom. Jedan od očekivanih plodova II. vatikanskog koncila, otvorenog pred pedeset godina, odnosio se na ulogu laika u Crkvi. Nije neumjesno primijetiti kako je upravo dekret ovome posvećen, Apostolicam actuositatem, nakon pola stoljeća, čini se, najmanje ostvaren u konkretnoj praksi života Crkve, pred nadiranjem u različitim državama neoklerikalizma koji, čini se, smatra laike samo kao „sekularnu ruku“ hijerarhije koja sve usmjerava ili bi sve htjela usmjeravati, daleko izvan područja njene nadležnosti.
Andrea Tornielli
Preveo: Marijo Udina | Bitno.net
KRIZMA U NAŠOJ ŽUPI
Sakramenat krizme je punina i potvrda krštenja. Duh Sveti koji se prima u potvrdi je Božji dar koji kršćanina prožima i potiče da odvažno i otvoreno svjedoči u svijetu za Krista i da radi na ostvarivanju njegova kraljevstva na zemlji.
Sakramenat krizme redovito podjeljuje biskup, a po njegovu ovlaštenju može i drugi svećenik. Obred se sastoji od zazivanja Duha Svetoga, polaganje biskupovih ruku nad krizmanicima i mazanjem krizmanim uljem na čelu krizmanika. Biskup kaže krizmaniku: Primi pečat dara Duha Svetoga. Krizmanik odgovara: Amen! Biskup potom završi riječima: Mir tebi! Krizmanik odgovori: I s duhom tvojim.
Krizmanik ima i kuma-kumu, koji-koja ga prati na krizmu. Kod krizme kum-kuma drži desnu ruku na desnom ramenu krizmanika. Kum mora biti katoličke vjere i krizman.
MOLITVE
Pripravna molitva
Gospodine, tvoji su vjernici već krštenjem primili radost Duha Kristova te su u ozračju obitelji i kršćanske zajednice nastojali provoditi život po evanđeoskom nauku. Svetom potvrdom na poseban način primamo darove Duha Svetoga kojega je Krist poslao nad apostole. Odsada i mi ispunjeni istom nadom želimo primiti pečat Dara Duha Svetoga i svojim životom potvrditi vjeru u život budućega vijeka.
Roditeljska preporuka
Molimo te, Gospodine, blagohotno primi molitvu roditelja za svoje dijete. Krštenjem si ga nanovo rodio i sad želiš potvrditi darom Duha Svetoga. Neka raste u vjeri roditelja, na radost tvoje Crkve i svoga naroda.
Molitva krizmanika
Dragi Bože, u kršćanskoj zajednici pripremali smo se za sakramenat potvrde. Otac biskup pomazat će naše čelo svetim uljem. Naš kum će nam staviti desnicu na rame. Primit ćemo pečat Dara Duha Svetoga. Želimo ispovijedati vjeru koju su nam predali Sveti Oci i tako biti svjedoci evanđelja Kristova.
Preporuka kumova
Gospodine, naše kumče obilježio si križem i pomazanjem Duha Kristova. Očuvaj ga u vjeri, neka se ne stidi pred svijetom ispovijedati Krista raspetoga, i odanom ljubavlju vrši njegove zapovijedi.
Zahvalnica krizmanika
Hvala ti, Gospodine, na daru sakramenta svete potvrde. Prati nas i nadalje svojim blagoslovom: da ojačamo u vjeri i svetošću budemo Crkvi na radost a djelom i ljubavlju promičemo u svijetu njezin napredak.
PAPINA PORUKA SVEĆENICIMA
Pokoravajući se Kristu možemo uistinu obnoviti Crkvu – istaknuo je Benedikt XVI. na misi posvete ulja, slavljenoj prije podne, na Veliki četvrtak, u bazilici svetoga Petra. Papa je ustvrdio da su svećenici pozvani suobličavati se s Gospodinom, odričući se vlastitog samoostvarenja, potaknuo je vjernike da se suprotstave vjerskoj nepismenosti u našem društvu, koristeći i prigodu Godine vjere. Jesmo li zaista ljudi „koji djeluju polazeći od Boga i u zajedništvu s Isusom Kristom? Taj je upit Sveti Otac postavio sebi i svećenicima. Uz obred posvete ulja na misi se obnavljaju i svećenička obećanja, a Papa zahtijeva da se osobe posvećene Bogu odreknu vlastitih ambicija i da se suobliče s Kristom, koji ne vlada, nego služi, ne prisvaja nego daje. Zahtijeva se nutarnja sveza, štoviše, suobličavanje s Kristom, dakle i nužno nadvladavanje samih sebe, odricanje od onoga što je samo naše, od naglašavanoga samoostvarenja. Traži se da mi, da ja ne živim kako hoću, nego da moj život bude na raspolaganju drugome, Kristu – objasnio je Sveti Otac. Istina je – primijetio je Papa – da se propitujemo kako se suobličiti s Kristom u okolnostima, često dramatičnim, današnje Crkve. Netko, poput skupine svećenika iz jedne europske države – napomenuo je Papa – javno poziva na neposluh, na nepoštivanje čak i konačnih odluka učiteljstva, kao što je primjerice ređenje žena. Mogu li se neposluhom zaista riješiti problemi? Može li se u neposluhu zamijeti nešto od suobličavanja s Kristom, što je istinska pretpostavka prave obnove, ili je riječ o očajnom pokušaju da se Crkvu preobrazi prema našim željama i zamislima? – priupitao je Papa. Tko predlaže neposlušnost, uvjeren je da se s drastičnim sredstvima treba boriti protiv sporosti ustanova da se otvore novi putovi, da se ‘osuvremeni’ Crkva. Krist je zacijelo – dodao je Benedikt XVI. – ispravio ljudske tradicije jer su prijetile gušenjem riječi i volje Božje. Ali je to zapravo učinio da ponovno razbudi poslušnost istinskoj volji Božjoj – objasnio je Papa. Njemu je bilo stalo do prave poslušnosti nasuprot ljudskoj samovolji. On je ostvario svoje poslanje poslušnošću i poniznošću sve do križa, i tako ga učinio vjerodostojnim. Ne moja, nego tvoja volja: ovaj izrijek objavljuje Sina, njegovu poniznost i njegovo božanstvo a nama pokazuje put – kazao je Sveti Otac. Svećenici nisu pozvani da naviještaju „privatne teorije i mišljenja“, nego vjeru Crkve, čiji su službenici. Papa svima koji smatraju da se ovim primjedbama zapravo brani nepokretnost, ukrućivanje tradicije, odgovara spominjući iskustvo pokreta nastalih u postkoncilsko vrijeme. Često je obnova poprimila neočekivane oblike i učinila gotovo opipljivom neiscrpivu živost svete Crkve, prisutnost i učinkovito djelovanje Duha Svetoga. A ako promatramo osobe, iz kojih su proizašle i proizlaze te svježe rijeke života, vidimo dakle da se za novu plodnost zahtijeva radosna vjera, korjenita poslušnost, živahna nada i snažna ljubav – ustvrdio je Benedikt XVI. Možda nam kadšto – dodao je Papa – Kristov lik izgleda pre uzvišen i prevelik. Ali Gospodin to zna i stoga se pobrinuo za ‘prijevode’ da nam po veličini budu pristupačniji i bliži. Papa je podsjetio na niz svetih svećenika „koji nam prethode da nam pokažu put“, od Polikarpa do Augustina, od Arškog župnika do Karola Wojtyłe. Sveci nam pokazuju kako funkcionira obnova i kako joj možemo služiti. Omogućuju nam shvatiti da Bog ne gleda velike brojeve i vanjske uspjehe, nego svoje pobjede prikazuje u poniznom znaku gorušičina zrna – rekao je Sveti Otac. Završavajući propovijed Papa se osvrnuo na vjersku nepismenost koja se širi u našem inteligentnom društvu. Temeljne sastavnice vjere, koje su i djeca nekad znala, danas se sve manje poznaju. Ali da se može živjeti i ljubiti naša vjera, da se Boga može ljubiti i biti kadri ispravno ga slušati, moramo znati što nam je On rekao; njegova riječ mora ovladati našim razumom i našim srcem – ustvrdio je Papa i dodao: Godina vjere stoga može biti prigoda za radosni i gorljivi navještaj vjere. Papa se također osvrnuo na suvremeni govor o čovjeku, tvrdeći da se danas gotovo ne govori o duši. U nekim je sredinama – kako je rekao – čak zabranjeno spominjati dušu. Naravno, moramo se brinuti za fizičke potrebe, ali se ne smijemo brinuti samo za tijelo. Valja se skrbiti za spas ljudi u tijelu i duši – primijetio je Papa, a potom je upozorio svećenike da svoje svećeničko poslanje ne smatraju jednostavnim poslom. Osobe nikada ne smiju steći dojam da se savjesno držimo svojega dnevnoga rasporeda, da smo prije i poslije radnoga vremena samo svoji. Svećenik nikada ne pripada sam sebi. Osobe moraju osjetiti našu revnost koja je vjerodostojno svjedočanstvo za evanđelje Isusa Krista – zaključio je Benedikt XVI.
(rv/bitno.net)
ŽUPNE OBAVIJESTI UZ CVJETNICU
Slijedeća nedjelja je Uskrs. Sveta misa bit će samo jedna u 1130 sati.
U ponedjeljak je uskrsna ispovijed za našu župu i to u 830, 1600 i 1800 sati.
Na Veliki četvrtak bit će sveta misa u 1800 sati. Obredi Velikog peta su u 1900 sati. Bdijenje i misa Velike subote su u 2000 sati
U ime Božje i po zakonima svete Crkve rimokatoličke sakrament kršćanskog braka žele sklopiti: TOMISLAV MUSTAPIĆ, sin Luke i Stojanke r. Lončar, iz ove naše župe i ANDREA KRIŠTO, kći Ljube i Gordane r. Bohut iz župe sv. Ante Padovanskog, Busovača. Njihovo vjenčanje će biti 8. travnja ove godine u ovoj župi. Ukoliko netko zna za neku zapreku dužan je obavijestiti župnika zaručnika ili neka šuti zauvijek. Bog blagoslovio njihov brak.
U utorak, 3. travnja, obilježit će se 20. obljetnica utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane i 7. obljetnica utemeljenja 1. Pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH u vojarni “Božan Šimović” u Čapljini. U 915 bit će sveta misa, prijam uzvanika i svečano postrojavanje.
ŽUPNE OBAVIJESTI UZ 5. KORIZMENU NEDJELJU
Slijedeća nedjelja je Cvjetnica – nedjelja muke Gospodinove s kojom započinje veliki tjedan. Ujedno je to i prva nedjelja u mjesecu. Sveta mise bit će ovdje u 1130 sati.
U utorak, 20. ožujka, u dvorani hotela Mogorjela u 2000 sati posljednja ovogodišnja korizmena tribina u organizaciji ovog župnog ureda i HKZ-a Troplet. Tribinu na temu “Nasilje u obitelji – bolje spriječiti nego liječiti” održat će prof. Mrijana Vlaho, voditeljica prihvatilišta za žrtve nasilja “Mirjma”.
Uskrsna ispovijed starih, bolesnih i nemoćnih bit će u srijedu, 28. ožujka 2012., od 1400 sati pa do 1700 sati.
U četvrtak, 29. ožujka, u 2000 sati pobožnost Presv. Oltarskom sakramentu u molitvenom prostoru u Čapljini. U mjesecu ožujku nakane apostolata molitve su: opća: da u svim dijelovima svijeta bude primjereno priznat doprinos žena u razvoju društva; misijska: da Duh Sveti udijeli ustrajnost svim diskriminiranim osobama koje su progonjene i osuđene na smrt zbog imena Kristova, napose u Aziji; biskupska: da naše obitelji s radošću prihvaćaju dar novoga života i u djeci vide dragocjeno blago za obitelj, narod i Crvku. Na ove nakane molit ćemo i mi pod pobožnošću Presv. Oltarskom sakramentu.
Od 29. ožujka pa sve do Velikog Četvrtka svete mise će biti u jutarnjem terminu zbog uskrsnih ispovijedi.
Petkom je križni put u 1730 u molitvenom prostoru u Čapljini.
Župne aktivnosti, vjeronauk i škola gitare se nastavljaju prema već ustaljenom rasporedu. U srijedu neće biti proba velikog zbora u 1900 sati. Petkom u 2000 sati susret mladih. Molimo, tko želi ići na susret HKM u Sisku 5. i 6. svibnja o. g. da se prijave čim prije. Zadnji rok je 15. ožujka o. g. i nakon toga se prijave neće moći primati. Subotom u 1300 sati mali zbor, klapa ima probu u 1345, srednjoškolski zbor u 1515 sati.
TEMELJI OBITELJSKOG ZAJEDNIŠTVA SU LJUBAV I POVJERENJE
U utorak 13. ožujka 2012. održana je treća korizmena tribina u organizaciji HKZ Troplet i naše župe. Mala dvorana hotela Mogorjela bila je pretjesna za sve posjetitelje koji su večer htjeli provesti u slušanju životnih iskustava osoba koje su kroz hagioterapiju iz korijena promijenile svoje živote, a onda istu počeli predstavljati . Gosti su stigli iz Splita, a govorili su na temu: „Ljubav i povjerenje – temelj obiteljskog zajedništva“.
Ugodni glasovi i životna priča Ane Perišić, teologinje, prosvjetne djelatnice i voditeljice Centra za hagioterapiju u Splitu i Joze Kuzmanića, ravnatelja vrhovne uprave zajednice “Molitva i riječ” dotaknuli su sve posjetitelje, bez obzira na životnu dob ili društveni status. Na početku tribine predstavljena je hagioterapija, a radi se o hrvatskom modelu pružanja duhovne pomoći kod oboljenja nastalih u duši prouzročenih zlom, požudom i uvredama.
„Razlog moga dolaska je radost. Kada me zovnula jedna od organizatorica rado sam se odazvala jer još nisam bila u tome kraju. Ljudima treba prenijeti poruku“ rečenica je kojom je Ana Perišić otvorila skup. Želja joj je bila ponoviti bračnim partnerima, ali i svim članovima obitelji da je bitno ostati u zajedništvu. Hagioasistentica Perišić govorila je o ljubavi koja je zapravo povjerenje u osobu. „Ono čime se hagioterapija bavi, pogotovo na području povjerenja. ukoliko ja nemam povjerenja u osobu pored sebe, stvaram pogrešnu sliku o sebu tesvoje postupke opravdavam agresivnim ponašanje, pravom nagrijeh, a potrebno jesamo oprostiti, prihvatiti. A kriva slika o sebi stvara i krivu sliku o Bogu“
Cijela večer prošla je u ugodnom ozračju te u verbalnoj, ali i verbalnoj komunikaciji između predavača i publike. U iskernom izlaganju vratila se u svoje djetinjstvo te spomenula negativna sjećanja iz djetinjstva na svoga oca. Međutim, oni su danas ponovno obitelj u punom smislu te riječi jer je predavačica,nakon što je otkrila izvor svojih strepnji, oprostila svome ocu.
„Kakvu mi poruku dajemo djeci?“ upitao je na početku svoga dijela predavanja Jozo Kuzmanić koji je govorio o sakramentu braka. Pojašnjava da su roditelji najbolji model svojoj djeci, te sve ono što oni vide od roditelja, to će i usvajati u svojoj mladosti i provoditi u određenim životnim fazama. „Zašto mogu govoriti o svome predivnome braku? Ne zato što nema problema, dapače. Da bi naš brak mogao donijeti plod trebalo je da mi dvoje umremo, ne da preminemo, već da prihvatimo svoga partnera onakvim kakav jest“ jasan je ravnatelj zajednice “Molitva i riječ”.
Članovi HKZ Troplet nadaju se da će i iduća tribina u utorak 20. ožujka biti posjećena kao sinoćnja. Ponovno će u Čapljinu doći gošća iz Splita. Na temu „Je li danas moguće živjeti sretan brak?“ govorit će Elza Jurun, profesorica Ekonomskog fakulteta u Splitu.