ŽUPNE OBAVIJESTI ZA 3. KORIZMENU NEDJELJU (B)
Slijedeća nedjelja je 4. korizmena nedjelja. Sveta misa bit će ovdje samo jedna u 1130 sati. U 1400 sati imat ćemo križni put u Hrasnu i odmah nakon toga svetu misu. Ovo naše mini-hodočašće namijenit ćemo za vlastito obraćenje.
U utorak, 13. ožujka, u dvorani hotela Mogorjela u 2000 sati korizmena tribina u organizaciji ovog župnog ureda i HKZ-a Troplet. Tribinu na temu “Ljubav i povjerenje – temelj obiteljskog zajedništva” održat će Ana Perišić, hagioasistent.
U četvrtak, 15. ožujka, u 2000 sati bit će pobožnost Presv. Oltarskom sakramentu u molitvenom prostoru u Čapljini. U mjesecu ožujku nakane apostolata molitve su: opća: da u svim dijelovima svijeta bude primjereno priznat doprinos žena u razvoju društva; misijska: da Duh Sveti udijeli ustrajnost svim diskriminiranim osobama koje su progonjene i osuđene na smrt zbog imena Kristova, napose u Aziji; biskupska: da naše obitelji s radošću prihvaćaju dar novoga života i u djeci vide dragocjeno blago za obitelj, narod i Crkvu. Na ove nakane molit ćemo i mi pod pobožnošću Presv. Oltarskom sakramentu.
Petkom je križni put u 1730 u molitvenom prostoru u Čapljini.
Župne aktivnosti, vjeronauk i škola gitare se nastavljaju prema već ustaljenom rasporedu. Srijedom proba velikog zbora u 1900 sati. Petkom u 2000 sati susret mladih. Molimo, tko želi ići na susret HKM u Sisku 5. i 6. svibnja o. g. da se prijave čim prije. Zadnji rok je 15. ožujka o. g. i nakon toga se prijave neće moći primati. Subotom u 1300 sati mali zbor, klapa ima probu u 1345, srednjoškolski zbor u 1515 sati.
VOLJET ĆU TE I POŠTOVATI
U utorak 6. ožujka održana je druga ovogodišnja tribina, u organizaciji naše župe i čapljinske podružnice HKZ Troplet. Predavač, v.d. predsjednika Tropleta mr. don Krešo Puljić govorio je na temu “Voljet ću te i poštovati u sve dane života svoga”.
Predavanje je počeo citiranjem dva izještaja o stvaranju čovjeka koji je stvoren na sliku Božju. Dva su izvještaja, jahvistički i svećenički.
„To znači da nam je Bog dao svoju božansku narav, ali nam je darovana i nadnarav. Prvi grijeg uništio je našu nadnarav, te je Isus morao doći da nas obnovi na svoju sliku“ govori na početku don Krešo.
U jahvističkom izvještaju naglašava se kako nije dobro da čovjek bude sam. Naglasak je na jedinstvu čovjeka i žene. „Brak je Bog ustanovio, a ne netko od papa ili neka država, odnosno sustav. Bog je vjenčao prvi par, a to su Adam i Eva, te je Bog asistirao njihovu vjenčanju“ predavač podsjeća na rečenicu pape Ivana Pavla II.
Iz predavanja se moglo isčitati da don Krešo brak želi predstaviti kao nešto sveto i najsličnije Svetom Trojstvu: „ U knjizi Obiteljska zajednica papa Ivan Pavao II. kaže da je Bog ljubav te u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva. Da Bog nije ljubav onda bi bila samo jedna osoba i samo jedna narav, a ljubav, budući da je društvena dimenzija mora biti dvojstvena ili trojstvena. Zato je Bog trojstven: Otac i Sin, a Duh Sveti ljubav je Oca i Sina, tako je i bračni par slika Svetoga Trojstva.“
Bitno je, ističe, da bračna zajednica bude vidljivi dokaz Božje ljubavi. Čovjek počinje živjeti kao cjelovita osoba u odnosu s drugom osobom, jer tada izlazi iz samoće i postaje čovjekomu relaciji.
„Da se dokaže savez Staroga zavjeta kako Bog ljubi čovjeka, odnosno narod uzima se bračna zajednica.“ govori don Krešo. U nastavku su pojašnjene tri vrste, odnosno stupnja ljubavi: eros, philia, i agape.
Govoreći o samoj temi, don Krešo smatra da je najveći razlog sve češćih razvoda brakova nemogućnost održavanja obećanja, jer mladenci nisu svjesni u kakvu vrstu zajedništva ulaze.
„Ako si ti prazan, ako ne možeš ništa dati,onda dolazi do razvoda. Ljudi se najčešće razvode zbog sitnih razloga“ jasan je predavač koji smatra da bi u obećanju prilikom sklapanja braka trebalo, umjesto ljubit ću te koristiti voljet ću te jer se tada osoba kune da će dati sve od sebe da se ljubav sačuva.
Ako nema osjećaja, to je dobar razlog da se voli svoj supružnik. Treba voljeti, raditi, trpjeti i moliti.
„A i Sveti Pavao je muževe pozvao da ljube svoje žene kao što je Krist ljubio svoju Crkvu“ zaključuje predavač koji je pred kraj tribine posjetiteljima tribine u hotelu Mogorjelo predstavio i HKZ Troplet.
KATOLIKA U BIH VIŠE UMIRE NEGO SE RAĐA
U utorak, 28. veljače 2012. u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice Troplet i župe sv. Franje Asiškoga Čapljina započele su korizmene tribine na temu “Obitelj pred izazovima suvremenog življenja”. Prvu tribinu je imao biskup Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH na temu “Prirodni priraštaj kao pokazatelj bračnog morala u katoličkim obiteljima u BiH (1996.-2010.)”.
Biskup Vukšić govorio je na temelju župnih izvještaja iz svih biskupija u BiH te je ova vrsta podataka bila temelj za razmišljanje o bračnome moralu.
„Kada govorimo o bračnome moralu vrlo je nezgodno zadirati na način općih istina u tuđe savjesti. To i nije moja večerašnja nakana“ poručio je na početku tribine predavač prisutnima u hotelu Mogorjelo u Čapljini. „Ako imamo pouzdane pokazatelje, ako imamo egzaktne podatke o tome da nas se manje rađa nego li nas umire, onda imamo pravo zaključivati, ne birajući ni jednoga pojedinaca i ni jednu obitelj ponaosob, da je moral obitelji naše Crkve i našega naroda onakav kakav pokazuju podaci“ jasan je biskup Vukšić.
A podaci govore da je priraštaj katoličke zajednice na razini BiH negativan. Od svih biskupija jedino je Mostarska biskupija u pozitivnom stanju, ali je i u njoj već godinama trend pada prirasta te je samo pitanje kada će i Mostarska biskupija otići u negativno stanje.
S druge strane napravljena je usporedba s RH, te je predavač zaključio da ono što se događa katolicima u BiH nije izolirani slučaj nego je to dio događanja na razini demografskih kretanja unutar cijele Europe, pogotovo Zapada.
Biskup dodaje: „Drugim riječima sve one lijepe, ali i ružne stvari dolaze u Europu i naše područje.“
Biskup Vukšić na kraju je naglasio da će tamo gdje ima zdravog kršćanskog morala biti i novih kolijevki. Predavač ističe da je iznio podatke, a posjetitelje tribine pozvao da sami donesu zaključke o vlastitom moralu te o moralu u našim obiteljima i biskupijama.
KORIZMENE TRIBINE
U utorak, 28. veljače 2012. započinju korizmene tribine na temu “Obitelj pred izazovima suvremenog življenja”. Prvu tribinu će imati biskup Tomo Vukšić, vojini ordinarij u BiH na temu “Prirodni priraštaj kao pokazatelj bračnog morala u katoličkim obiteljima u BiH (1996.-2010.)”.
TO JE MOJ KRALJ
SVETA VODA
ŽUPNE OBAVIJESTI 1. KORIZMENE NEDJELJE (B)
Slijedeća nedjelja je 2. korizmena nedjelja. Svete mise su redovito u 1130 i u 1800 sati.
U utorak, 28. veljače, u dvorani hotela Mogorjela u 2000 sati započinjemo s korizmenim tribinama koje organiziraju ovaj župni ured i HKZ Troplet. Prvu tribinu na temu “Prirodni priraštaj kao pokazatelj bračnog morala u katoličkim obiteljima u BiH (1996.-2010.)” imat će biskup Tomo Vukšić.
Srijeda, petak i subota sljedećeg tjedna su kvatreni dan. Riječ kvatre dolazi od latinske riječi quattuor tempora tj. osobiti dani u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi, i to na velike nakane Crkve i svijeta. Ove proljetne kvatre na početku korizme posvećenu su pokori i obraćenju.
U četvrtak, 1. ožujka, u 2000 sati bit će pobožnost Presv. Oltarskom sakramentu u molitvenom prostoru u Čapljini. U mjesecu ožujku nakane apostolata molitve su: opća: da u svim dijelovima svijeta bude primjereno priznat doprinos žena u razvoju društva; misijska: da Duh Sveti udijeli ustrajnost svim diskriminiranim osobama koje su progonjene i osuđene na smrt zbog imena Kristova, napose u Aziji; biskupska: da naše obitelji s radošću prihvaćaju dar novoga života i u djeci vide dragocjeno blago za obitelj, narod i Crvku. Na ove nakane molit ćemo i mi pod pobožnošću Presv. Oltarskom sakramentu.
Petkom je križni put u 1730 u molitvenom prostoru u Čapljini.
Župne aktivnosti, vjeronauk i škola gitare se nastavljaju prema već ustaljenom rasporedu. Srijedom proba velikog zbora u 1900 sati. Petkom u 2000 sati susret mladih. Molimo, tko želi ići na susret HKM u Sisku 5. i 6. svibnja o. g. da se prijave čim prije. Zadnji rok je 15. ožujka o. g. i nakon toga se prijave neće moći primati. Subotom u 1300 sati mali zbor, klapa ima probu u 1345, srednjoškolski zbor u 1515 sati.
KVATRE
Budući da su kvatre u ovome tjednu, donosimo tekst koji objašnjava njihovo značenje, kao i povijest nastanka.
Kvatre (lat. četiri puta) ili četverovremena su dani na početku svakoga od četiri godišnja doba, u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama. Nakana molitve i posta je zahvalnost Bogu i dobrotvornost.
Novi Rimski kalendar o kvatrama određuje sljedeće: ˝Na kvatre običava Crkva moliti Gospodina za različite ljudske potrebe, prije svega za plodove zemlje i za ljudski rad, i samo mu za to zahvaljivati. Da bi kvatre odgovarale potrebama vjernika različitih krajeva, valja da vrijeme i smisao njihova slavljenja odrede biskupske konferencije.˝
U godišnji ciklus liturgije utkana su četiri tjedna posta i molitve, svaki u jednom godišnjem dobu. Ta četiri tjedna zovu se kvatre ili tjedni, a ti dani, kvatreni dani, ili jednostavno kvatre. U kvatrenom tjednu slavi se u srijedu, petak i subotu. Kvatre su pokornički dani u kojima se želi na intenzivniji način susresti Boga u molitvi, djelima milosrđa prema bližnjima i postu. U prijašnja vremena ti dani su imali veće značenje nego danas. No imaju svoj smisao i danas i ne treba ih zaboraviti. Od 5. stoljeća kvatre su služile i kao priprava za primanje svetih redova. U novije se vrijeme na te dane preporučuje molitva za svećenička i redovnička zvanja.
“Red euharistijskih procesija, kvatri i prosnih dana” izdan 1985. godine (vrijedi i danas) određuje o kvatrima slijedeće:
Zimske (Post lucem), pred Božić, potkraj građanske godine, neka budu posvećene kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva;
Proljetne (Post cineres), na početku korizme, posvećuju se pokori i obraćenju;
Ljetne (Post crucem), nakon svetkovine Duhova, neka budu posvećene molitvi za posvetu ljudskog rada i za urod zemlje;
Jesenske (Post lucem), sredinom rujna, neka se osobito moli za svećenička i redovnička zvanja te za kršćansku izgradnju mladeži.
POVIJEST
Njihovi počeci nisu posve objašnjeni. Sigurno je riječ o tipično rimskoj uredbi. Najstarija se vijest nalazi u jednom spisu iz 4. stoljeća (Poncije Maksim), koji se poziva na proroka Zahariju (8, 19) i preporučuje post četiri puta u godini. Od pape Leona I. (umro 461) sačuvalo se 25 kvatrenih propovijedi, koje naglašavaju vezu s četiri godišnja doba, te iz redovnog obnavljanja godišnjeg ciklusa izvode potrebu trajnog čišćenja. Rimski »Liber pontificalis« iz 6. stoljeća sadrži na pomenu da je već papa Kalikst I. (217-222) odredio post triput godišnje »u vrijeme žita, vina i ulja«.
Kvatreni se post u Rimu završavao u crkvi sv. Petra bdijenjem u noći od subote na nedjelju. Budući da je ta noćna služba Božja vrijedila već za nedjelju, nisu se te nedjelje služile mise preko dana (dominica vacans). No kako se to bdijenje pomalo premještalo na Subotu prije podne (kao na Veliku Subotu), tako je i nedjelja dobila svoju posebnu misu s kvatrenim elementima.
Neki povjesničari vide vezu kvatri s poganskim običajima zahvale za berbu, drugi s običajima vezanim uz tzv. postaje. Novija istraživanja smatraju da im je temelj u starozavjetnim odredbama o postu (Zah 8,19 i Joel 2, 12-19).
ZAKONI KRŠE HIPOKRATOVU ZAKLETVU
Prof. dr. Gonzalo Miranda, osnivač i dekan prvog Fakulteta za bioetiku u Rimu, prvog takve vrste u svijetu. Prof. Miranda je promatrač pri UNESCO-u za pitanja bioetike, gdje je sudjelovao u donošenju Deklaracije o bioetici i ljudskim pravima, član je mnogih međunarodnih bioetičkih povjerenstava i gostujući profesor na mnogim sveučilištima, te urednik nekoliko bioetičkih časopisa i internet stranica bioetičke tematike.
- Profesore Miranda, svako učenje ima svoju ideju da bi došlo u praksu. Ukratko, na kojoj se filozofiji, odnosno koja ideja današnje bioetike dominira u svijetu?
Prof. dr. Gonzalo Miranda: Treba napomenuti da oduvijek postoje različite etičke teorije. Stoga postoje i različito postavljene bioetičke teorije. Međutim, mišljenja sam da bi se bioetika kao etičko promišljanje glede čovjekovog djelovanja vezanog uz život, osobito ljudski život, trebala bazirati na filozofiji koja u svoje središte postavlja osobu. Bioetika kojom se mi bavimo i koju predlažemo je personalistička bioetika, upravo zato da se naglasi to da dobrobit osobe uvijek treba biti u centru pažnje svake liječničke odluke.
Marksistička etika svodi čovjeka na materiju
- Danas na jednoj strani, primjerice na Zapadu, imamo relativizam koji vješto manipulira bioetičkom znanošću, a na drugoj, primjerice kao u Hrvatskoj, marksistički nihilizam. Ni jedan ni drugi nemaju konstante u zaštiti ljudskog života od samog začeća do prirodne smrti. Postoji li, odnosno kako pronaći sustav ili poredak koji će u svojoj filozofiji života, u svojim temeljima, prihvatiti bioetičke vrijednosti kao polazište kada govorimo o početku života?
Prof. dr. Gonzalo Miranda: Nažalost, često se bioetičke teme sagledavaju sa ideoloških stajališta koji ne odgovaraju stvarnosti, kao teorija koju se razrađuje „za stolom“ kako bi opravdala nedolično ponašanje prema ljudskim bićima. Često se radi o ideologiji „utilitarističkog“ tipa, tj. ono što je korisno (naravno za onoga tko može odlučivati) to treba opravdati. Također i marksistička filozofija služi kako bi se opravdalo mnoge stvari, tako se sve, pa i čovjeka svodi na materiju, a sve društvene pojave kao očitovanje ili nadstrukture tzv. temeljne društvene strukture, tj. ekonomije. Kako rekoh, bioetička refleksija treba uvijek imati u svom središtu ljudsku osobu bez obzira na uvjete u kojima se nalazi ili okolnostima u kojima živi, bilo da je rođena ili je još nerođena.
Crkva mora zadirati u osjetljive teme
- Hrvatska, premda zemlja s većinskim kršćanskim stanovništvom, s bioetičkim pitanjima ima velikih teškoća. Neprestance se nameće pristup, onaj koji čovjeka ne gleda kao cjelovito biće, nego mu se pristupa sa situacijskim relativizmom. To je najčešći razlog da Katolička i druge kršćanske Crkve, pa i ostale religije nemaju veći utjecaj na etički upitna znanstvena istraživanja. Kako je to drugdje u svijetu?
Prof. dr. Gonzalo Miranda: Crkva je sastavni dio društva. Kao takva mora znati i moći uvijek intervenirati o pitanjima od društvenog interesa, osobito onih koji direktno zadiru u dostojanstvo osoba, kao primjerice bioetička pitanja. Crkva ne utječe direktno na procese donošenja zakona i nije kompetentna kada se radi o empirijskoj znanosti. Međutim, ona, poput svih ostalih želi zadirati u ovakve teme, treba slušati što znanost pokazuje i dokazuje glede stvarnosti. Također treba i druge pozivati da to poslušaju.
Primjerice, glede početka ljudskog života, treba poznavati ono što pokazuje studij humane embriologije. Samo neki autori ili grupe bioetičara, ili neki političari smatraju da ljudski život počinje u nekom trenutku nakon začeća. Dovoljno je otvoriti udžbenike humane embriologije različitih autora i u različitim zemljama, kako bi se utvrdilo da su embriologu stvari jasne i vrlo jednostavne: u trenutku kada spermij oplodi jajašce, započinje novi „životni ciklus“, novi živući organski sustav, nova živa jedinka. Jedan od najpoznatijih svjetskih embriologa, R. O’Rahilly (onaj koji je nedavno formulirao International Carnegie Stages of Human Embryological Development, službenu znanstvenu terminologiju, prihvaćenu od International Nomina Embryological Committee), prikazuje u trećem izdanju svog poznatog priručnika humane embriologije pet razloga zbog kojih pojam „preembrij“ (preembryo) nije znanstveno ispravan. Između ostalog, kaže: „Kao što postporođajna dob započinje rođenjem, tako prenatalna dob započinje oplodnjom“.
Izdaja vlastitog zvanja!
- Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i dosad je bio manjkav, katolicimaneprihvatljiv, ali se našao kompromis. Dolaskom novog ministra zdravlja i najavenjegova prijedloga hrvatski biskupi stali su u obranu ljudskog dostojanstva, navodeći precizno što je početak života. Što kaže Hipokratova zakletva i krše li je liječnici, zagovornici ideje relativizma i neprihvaćanja vrijednosti života – od začeća do naravne smrti?
Prof. dr. Gonzalo Miranda: Naravno, Hipokratova zakletva ne govori o umjetnoj oplodnji! No, u njoj se liječnik izričito obvezivao (a i danas se obvezuje ako kao liječnik dade prisegu) poštivati život, a ne vršiti pobačaj. Kada neki liječnik voljno prekine nekoj osobi život pobačajem, eutanazijom ili proizvodnjom embrija in vitro, koji će biti uništeni jer „nisu od koristi“, izdaje tu zakletvu. Ne samo to, već izdaje i vlastito zvanje, misiju za koju se pripremao i koju mu je povjerilo društvo kao stručnjaku života i za život.
Utilitaristički mentalitet
- Konkretno, kad je o zamecima riječ, dokle se tu može ići s etičkog stajališta? Gdje je granica znanosti kad je u pitanju ljudski embrij? Zamrzavanje, eksperimentiranje!? Koliko genetika kao znanost uvažava bioetiku, filozofiju, teologiju i druge discipline koje uče o postanku čovjeka, o njegovu začeću?
Prof. dr. Gonzalo Miranda: Nažalost, „utilitaristički“ mentalitet kojeg sam prije spomenuo, vodi k tome da se s ljudskim embrijima ophodi kao sa „stvarima“, predmetima koje koristimo za svoj „projekt rađanja“ ili „istraživački projekt“. Mislim da je ovo nasrtaj prije svega na konkretne pojedince kojima se manipulira ili uništava (sami embriji), ali je također i napad na ljudsko dostojanstvo kao takvo, pa prema tome i na dostojanstvo svih nas. Suvremeno i civilizirano društvo prepoznaje se upravo po tome poštuje li i pruža li zaštitu prije svega najslabijima. Ne samo one nemoćne koji donose glasove na izborima.
Nema do danas nijedne terapije iz embrija!
- Najave iz određenih istraživačkih instituta upućuju na to da se matične stanice iz embrija koriste kao pomoć u liječenju. Je li to, nazovimo ga, ubojstvo jednog za spas drugog ili …? Što tu kaže bioetika? Ima li dvojbe?
Prof. dr. Gonzalo Miranda: U stvarnosti postoji velika mistifikacija i velika prijevara glede terapija pomoću „embrionalnih matičnih stanica“. Otkako je James Thomson 1998. objavio vijest da je proizveo matične stanice iz ljudskih embrija, pokrenula se velika, ničim potvrđena nada u cijelom svijetu. Govorilo se da će korištenjem tih stanica koje se dobivaju iz ljudskih embrija moći liječiti mnoge neizlječive bolesti (govorilo se za Parkinson, Alzheimer, dijabetes itd.). Svi koji su tada ukazivali na etičke dvojbe, ili znanstvene sumnje glede upotrebe embrija, odmah su bili optuženi zbog svojih protuznanstvenih i antihumanih stavova. Danas, kada su stvari posve jasne: nema ni jedne terapije danas u svijetu, primijenjene na čovjeku pomoću embrionalnih matičnih stanica, između ostalog i zato što odvajanjem ovih stanica iz organizma embrija, njihovo umnažanje postaje kaotično, tvoreći tumorska tkiva. S druge pak strane, danas se preko sedamdesetak bolesti liječi (u nekim slučajevima s velikim uspjehom) pomoću matičnih „stanica odraslih organizama“. To su stanice koje se nalaze u ljudskom organizmu i do njih se lako dolazi bez uništavanja embrija. Možete se u to uvjeriti uvidom na stranicama američke vlade (www.clinicaltrials.gov), gdje su prikazani rezultati kliničkih ispitivanja i jasno se vidi kako stoje stvari: na današnji dan (5. veljače 2012.) ukucavanjem riječi „embryonic stem cells“ pojavljuje se broj 18; ako upišemo „adult sem cells“ broj ostvarenih kliničkih ispitivanja je 3.768.
- Postoji li neko tijelo unutar EU koje normira etičke i bioetičke probleme i uvažava li ono bioetičke stručnjake? Može li se postići konsenzus oko vrijednosti ljudskoga života?
Prof. dr. Gonzalo Miranda: Često se političari pozivaju na pripadnost Europskoj Uniji, kako bi opravdali vlastite zakonske ili političke projekte. Prije svega, u Europi postoje državni zakoni koji se uvelike međusobno razlikuju glede potpomognute oplodnje. Tako Španjolska i Velika Britanija imaju vrlo slobodnjački zakon, dok Njemačka i Italija imaju restriktivnije zakone kojima štite život ljudskog embrija. S druge pak strane, svaka zemlja članica EU treba čuvati vlastiti identitet i svoje zakone prilagoditi uvjerenjima naroda. Važno je, prije svega spriječiti, da manji broj osoba nametne svim europskim narodima politike koje njima odgovaraju i koje kreiraju u činovničkim uredima, bez demokratske procedure odlučivanja.
Razgovarala: mr. Ana Mršić | HRsvijet.net
PRVI ROĐENDAN RADIONICE BETLEHEM
Radionica za osobe s posebnim potrebama Betlehem iz Čapljine proslavila je svoj prvi rođendan. Ova radionica djeluje pod okriljem Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan. Točan nadnevak rođendana bio je 10. siječnja, u utorak, ali je proslava upriličena tek u petak, 13. siječnja 2012. godine.
Bilo je uistinu svečano. Okupilo se, kao što to rade i svakoga dana, osam korisnike radionice i dvoje uposlenih, ali i njihovi brojni prijatelji, volonteri i roditelji. U radionicu je toga dana svratio i ravnatelj Caritasa don Ante Komadina. Izrazio je svoje zadovoljstvo uspjehom radionice Betlehem u prvoj godini postojanja. Don Ante je posebno naglasio kako ga usrećuje broj volontera u čapljinskoj radionici, koji su dosta brojniji od onih u mostarskim radionicama.
Inače, kada je radionica Betlehem prije godinu dana otpočela s radom, usluge radne terapije počela je pružati za šestero korisnika, a na kraju godine bilo ih je osmero. S istim tom brojem počeli su provoditi svoje aktivnosti u novoj godini u nadi da će, ne samo zadržati stare, već pridobiti i nove volontere i prijatelje. Moto ove radionice i dalje ostaje misao Majke Tereze: Ne možemo činiti ništa veliko, samo male stvari s velikom ljubavlju.