IME MARIJINO
Već 1513. g. počeo se slaviti blagdan Imena Marijina, i to u španjolskoj biskupiji Cuenca.
Nakon pobjede nad Turcima kod Beča 12. rujna 1683. papa Inocent XI. proširuje ga je na cijelu Crkvu. Tako je to ostalo sve do posljednje reforme kalendara kad se opet slavi samo u mjesnim Crkvama.
Turci su u drugoj polovini XVII. st. sa silnom vojskom od 250.000 vojnika pod vodstvom Karamustafe opkolili i Beč. Da im je pao u ruke, imali bi otvoren put daljnjem nadiranju prema Zapadu.
U tim teškim trenucima, kad bi ljudska mudrost i moć bila nesposobna i nedorasla, građani Beča i njihovi vojnici obratili bi se za pomoć Blaženoj Gospi.
Jednom prigodom pravim čudom zaustavljen je požar koji se kretao prema skladištu oružja. Bilo je to baš na svetkovinu Velike Gospe.
Kršćanska se vojska pod zapovjedništvom Jana Sobieskoga i vojvode Karla iz Lorene smjestila na Kahlenbergu poviše Beča. Dvojica se vođa zagrliše u crkvi Majke Božje. Rano ujutro 12. rujna 1683. u kapeli na Kahlenbergu služio je svetu misu kapucin o. Marko iz Aviana, kod koje posluživaše kralj Jan Sobieski i pod kojom se pričesti. Vojnici su se također svi pričestili. Svi su molili i krunicu. Nakon mise i molitve kralj dođe pred svoje vojnike i reče: “Pouzdavajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino hrabro naprijed!”
Poljaci su takvom snagom krenuli na Turke koji su glavom bez obzira ostavili svoju ratnu zastavu, mnoštvo ranjenih i ubijenih i gotovo svu svoju municiju. Poljska je pobjednička vojska u trijumfu umarširala u Beč. Malo i veliko, građani i vojnici nagrnuše u katedralu da se zahvale zagovoru Majke Božje za tako sjajnu pobjedu nad neprijateljem. (Katolici.org)