BENEDIKT ZAŠTITNIK EUROPE
Crkva 11. srpnja slavi sv. Benedikta (†547.), zaštitnika Europe. Papa Benedikt XVI. u svom nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji u Castel Gandolfu, pozvao je vjernike da nauče Boga staviti na prvo mjesto kako je to činio utemeljitelj zapadnjačkog monaštva. Papa je već prilikom prve audijencije na početku svog pontifikata, 27. travnja 2005. podsjetio vjernike na poziv sv. Benedikta “da se ništa ne smije staviti prije Krista”. “Na početku mog služenja kao Petrova nasljednika molim sv. Benedikta da nam pomogne zadržati Krista u središtu našeg postojanja. Neka On bude uvijek u središtu naših misli i našeg svakodnevnog djelovanja!” Papa na poseban način posvećuje sv. Benediktu audijenciju 9. travnja 2008. naglašavajući vrijednost njegova djela koje je ostvario u VI. stoljeću. To je vrijeme okarakterizirano “teškom krizom vrijednosti i institucija prouzročeno krahom Rimskog imperija, invazijom novih naroda i dekadencijom običaja.” “Djelo koje je započeo, a posebno njegova Regula, pokazalo se autentičnim duhovnim kvascem koji je stoljećima mijenjao i izvan granica njegove domovine i njegovog vremena, lice Europe potičući, nakon pada političkog jedinstva Rimskog imperija, novo duhovno i kulturno jedinstvo kršćanske vjere što je baština svih naroda Europe. Upravo tako je rođena stvarnost koju mi nazivamo Europa.” Veliko djelo rođeno je u tišini. Napunivši dvadesetu godinu života, Benedikt ostavlja započete studije u Rimu “ojađen stilom života mnogih njegovih vršnjaka… koji su živjeli raskalašeno i nije želio upasti u iste pogrješke kao oni. Želio se svidjeti samo Bogu.” Povlači se u planinu kod Subiaca i tri godine živi u pećini u potpunoj samoći. Razdoblje samoće s Bogom, vrijeme je dozrijevanja kako bi nadišao tri temeljne napasti kojeg ima svaki čovjek: napast samopotvrđivanja i želje da se sebe samoga stavi u središte, napast osjetilnoga i na kraju napast srdžbe i osvete. Benedikt bijaše uvjeren da će tek nakon pobjede nad ovim napastima drugima moći govoriti štogod korisno u njihovim potrebama. Tek nakon toga započinje osnivati samostane. Njegovo djelovanje se temelji na Ora et labora: molitva je temelj svakog djelovanja. “Bez molitve nema iskustva Boga. Benediktova duhovnost nije bila bez povezanosti sa stvarnošću. U nemirnom zbunjujućem vremenu svoga djelovanja živio je u Božjoj nazočnosti te tako nije izgubio iz vida svoje svakodnevne obveze i čovjeka s njegovim konkretnim potrebama. Gledajući Boga shvatio je čovjekovu stvarnost i njegovo poslanje.” Život monaha tako posta “plodna simbioza između djelovanja i kontemplacije” sve dok “u svemu ne bi Bog proslavljen.” “U kontrastu s lakom i egocentričnom samorealizacijom, što je danas i te kako veličano, prvotna zadaća Benediktova učenika jest iskrena potraga za Bogom na putu poniznog i poslušnog Krista, u ljubavi kojoj ne može ništa prethoditi i upravo tako služeći drugima postaje čovjek služenja i mira.” Djelo sv. Benedikta oblikuje društvo i kulturu Europe koja je, kako tvrdi Papa, u potrazi vlastitog identiteta nakon “tragičnih utopija XX. stoljeća”. “Za ostvarenje novog i trajnog jedinstva, zasigurno su potrebni politički, ekonomski i pravni instrumenti, potrebno je potaći moralnu i duhovnu obnovu koja će se temeljiti na kršćanskim korijenima Europe, inače je nije moguće obnoviti. Bez ove životne limfe čovjek ostaje izložen staroj opasnosti samospašavanja – utopije koja je na različite načine u Europi dvadesetog stoljeća prouzročila nikad viđeni nazadak u povijesti čovječanstva, kako je to primijetio papa Ivan Pavao II.”
www.news.va/it