SUSRET BISKUPA I MTROPOLITA
KIUM, 29. III. 2011.
Uzajamni posjeti. Nije prvi put da jedan pravoslavni episkop drži predavanje studentima katoličkoga Teološkog instituta u Mostaru. Ili da mostarski biskup ima predavanje pravoslavnim slušateljima. Na poziv gospodina Grigorija Durića, zahumsko-hercegovačkog vladike, biskup je Perić u eparhijskom domu u Trebinju, 16. ožujka 2003. u okviru korizmenih tribina imao izlaganje mladima na temu: „Problemi samoubojstva“. Na biskupov poziv vladika je Grigorije u Mostaru, 26. veljače 2007. održao studentima Instituta teološko predavanje „Krist alfa i omega“. Biskup je Perić, 16. rujna 2009. u Cetinju pohodio crnogorsko-primorskoga mitropolita Amfilohija Radovića i govorio polaznicima Bogoslovije „O odgoju i izobrazbi svećeničkih pripravnika u Katoličkoj Crkvi“. A danas je, 29. ožujka 2011., na poziv biskupov mitropolit Amfilohije mostarskim studentima Teološkog instituta održao u Kući susreta Emaus u Bijelom Polju predavanje s naslovom: „Nije li gorjelo srce u nama, dok nam je otkrivao Pisma?“. Povod je ovomu poznanstvu i uzajamnim posjetima bilo davno poznanstvo biskupa Čule i vikarnoga episkopa hvostanskoga Varnave Nastića, koji su zajedno proveli tri godine u zeničkom zatvoru (1948.-1951.), ponajviše u istoj sobi. Kad je tajnik Mitropolije crnogorske đakon mr. Pavle Kondić pripremao knjigu o episkopu Varnavi, kancelar mr. don Ante Luburić pribavio mu je gradivo iz mostarskoga Biskupskog arhiva o tome. I našlo se više stranica, koje je autor objavio u studiji o vladiki Varnavi „Radosno penjanje na Golgotu“, Cetinje 2009. Tako je dogovoren i prije spomenuti i ovaj današnji susret, na koji je pozvan i domaći episkop Grigorije, koji je zbog svojih obveza poslao ispričnicu i prijateljske pozdrave.
Pravoslavna delegacija s Cetinja, predvođena mitropolitom Amfilohijem, u pratnji monaha mr. Pavla, đakona Igora Balabana, kojima se priključio arhimandrit iz Žitomislića Danilo Pavlović, stigla je u Mostar oko 9,30. Pozdravna dobrodošlica, kratko osvježenje u biskupskoj rezidenciji i odlazak u Bijelo Polje, desetak kilometara od Mostara. U Emausu je oko 60 studenata Teološko-katehetskog instituta čekalo s predstojnikom dr. Antom Pavlovićem koji je u ime Instituta pozdravio predavača i sve slušatelja. U dvorani su sa župnikom don Josipom Galićem i još nekim katoličkim svećenicima bila i trojica pravoslavnih paroha: Radivoje iz Mostara, Miodrag iz Bijeloga Polja i Branimir iz Čapljine. Biskup je predstavio gosta:
Mitropolit Amfilohije rođen je 1938. u Donjoj Morači u Crnoj Gori. Bogosloviju pohađa u Beogradu od 1953., gdje na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu diplomira 1962. Poslan na Starokatolički fakultet u Bern u Švicarsku: 1963.-64., zatim godinu dana na Orijentalni institut Gregorijanskog sveučilišta u Rimu: 1964.-65. i magistrira s temom: „Ekleziologija kod pravoslavnih Srba“. Zamonašen je 1967., a godinu dana kasnije zaređen za svećenika. Studira i pastoralno djeluje više godina u Ateni, gdje 1973. doktorira s tezom: „Sveta Trojica u učenju sv. Grgura Palame“. Na Svetoj Gori provodi godinu 1973.-74. U Parizu na Institutu sv. Sergija predaje 1974.-75. Od 1976. profesor je na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu na katedri za Pravoslavnu pedagogiju. Bio je i dekan fakulteta. Posvećen je za banatskoga episkopa u Vršcu, 1985., gdje ostaje do kraja 1990. Premješten je u Crnu Goru i na Cetinju 30. prosinca 1990. ustoličen za crnogorsko-primorskoga mitropolita. Od 2006. nosi naslov arhiepiskop cetinjski. Objavio je više teoloških djela, i prijevoda, osobito s grčkoga na srpski i sa srpskoga na grčki. Djela su mu prevođena na više svjetskih jezika.
Isusov susret s dvojicom učenika u Emausu. Kad je Mitropolit čuo da će predavanje biti u Emausu, spontano mu je došla misao da govori o glasovitom susretu uskrsloga Učitelja i dvojice učenika na putu u Emaus prije gotovo 2000 godine. Bog nam se objavljuje putem svoga Pisma i Prirode, počinje mitropolit. Preko Pisma od Geneze do Apokalipse, u svakom proroku, osobito u Bogočovjeku Kristu Isusu koji je bio Ocu nebeskomu uzorak, lik, ikona u stvaranju ljudskoga bića s razumom i slobodom. Preko Prirode u mikrokozmosu i u makrokozmosu. Bog čovjeka odgaja, „vaspituje“, u srcu, kao što mati pïta svoje dijete, ali ga i u mozgu odnosno razumu “obrazuje” da bude po mjeri rasta Kristova. Jedna od tih lekcija jest i ona na putu u Emaus kad uskrsli Krist dvojicu svojih razočaranih učenika između one Sedamdeset i dvojice izvlači iz njihove zemaljske tjeskobe, zatvorenosti u vlastite krugove – ciklički svijet – oslobađa ih i upućuje u novost spoznaje i vječnoga života. Dok im on govori tumačeći Pisma, u njima srce gori, neki čudan i ugodan plamen i sjaj izvija se iz tih stvorova, koje je Bog izradio na sliku svoga Sina. Mitropolit je spomenuo da taj emauski doživljaj nosi u sebi od mladosti svoje, od kada se susreo s Novim Zavjetom. Kao što se Isus preobrazio na Gori Preobraženja, tako Gospodin preobražava i naše duše i srca te da stoga ima mnogo manje Kajina, a mnogo više Abela koji Bogu odaju čast i hvalu. I uvijek gdje su dvojica ili trojica sabrana u Isusovo ime, i on je tu među njima. Djeluje iznutra, u duši i slobodi. Nakon predavanja razvila se rasprava u kojoj se željelo čuti od mitropolita koji je njegov prvi emaus – susret s Kristom, kako se odlučio za duhovno zvanje u Crnoj Gori, koja je bila poznato ateistička. Drugi su pitali kako su učenici prepoznali Isusa, po čemu, u kojem znaku i trenutku. Neki su primijetili da se i mi kao učenici Gospodnji nerijetko zatečemo kako osvajamo zemaljska carstva, obnavljamo „Izraelsko kraljevstvo“, a Bog nas zove – veli mitropolit – iz ovoga uskoga gnijezda da okrilatimo i poletimo u beskonačna prostranstva, u kraljevstvo nebesko. Neke je zanimalo ima li sada vjeronauka u školama u Crnoj Gori. Mitropolit je sa žaljenjem odgovorio da nema.
Poslije sat i pol vremena pozornosti u dvorani, svi su prešli u susjednu kapelicu Uzašašća Gospodnjega. Don Ivan, pastoralni vikar, priredio je Srednji čas koji se pjevao, radosno i zanosno. U blagovaonici je biskup zamolio mitropolita da blagoslovi sustolnike, i jelo na stolovima, što je on rado učinio izgovorivši molitvu Gospodnju i udijelivši Božji blagoslov. I pod objedom se nastavio razgovor koji je započeo u dvorani predavanja.
Na povratku u Mostar. Dr. don Ante Komadina, ravnatelj Biskupijskoga caritasa, poveo je goste koji su bili planirali pogledati Rehabilitacijski centar u Mostaru. Što u radionici Nazaretu, što u Emanuelu, što na stacionaru, što u ambulantnom odjelu kroz Centrove dvorane, vježbaonice, radionice, ambulante, dnevno prođe i do 80 štićenika sa zaprekama u razvoju, koji imaju svoje redovite odgojitelje, fizioterapeute, logopede, razvozače, služiteljice. U posjetu stacionaru mitropolit se zaustavljao kod pojedinih osoba s velikim životnim oštećenjima. Svima je dijelio križiće, simbole Isusove patnje i otkupljenja čovječanstva. Na povratku u rezidenciju ugledni je gost zaželio vidjeti i Svećenički dom.
Pastoralne teme. U popodnevnom programu u biskupskoj rezidenciji priređen je susret biskupa domaćina i mitropolita gosta, kojima su se pridružili novoimenovani biskup vojni ordinarij u BiH msgr. Tomo Vukšić, provincijal fra Ivan Sesar i još desetak biskupijskih i franjevačkih svećenika, te sedam pravoslavnih svećenika i monaha. Razgovor se vodio o suvremenim pastoralnim problemima, napose o mješovitim ženidbama, o izgledima svepravoslavnoga koncila i drugim temama.
Razmjena knjiga. Na kraju razmijenjene su knjige kao prigodni darovi. Mitropolit je poklonio Biskupiji i Teološkom institutu svojih deset knjiga iz edicije „Izabrana djela Arhiepiskopa cetinjskoga i Mitropolita crnogorsko-primorskog“, do sada izišla dva kola (predavanja, eseji, studije, pjesme, zapisi, putopisi, poruke, razgovori itd.), Cetinje, 2009. i 2010., a biskup je darovao mitropolitu malu „Verbumovu“ policu od 26 knjiga pape Benedikta XVI., kojega na osobit način cijene episkopi i teolozi Pravoslavne Crkve. Jesu li sve na hrvatskom? – pita mitropolit. Sve na hrvatskom. Ima ih još u izdanjima i u Mostaru i u Zagrebu. Druge će doći na red drugi put, ako Bog da – odgovara biskup. Na kraju su hrvatskoj televiziji mitropolit i biskup dali kratke izjave o ovom svečanom danu „koji učini Gospodin“.