TPT U RIJECI O TRAŽENJU NAČINA PRENOŠENJA VJERE IDUĆIM NARAŠTAJIMA
“Traženje putova i načina prenošenja vjere idućim naraštajima” bila je tema ovogodišnjega teološko-pastoralnog tjedna za svećenike Riječke metropolije održanog 20. rujna na Teologiji u Rijeci.
S obzirom na promjene u društvu pa tako i promjene potreba i interesa čovjeka, današnje vrijeme pred Crkvu stavlja nove izazove kako čovjeku prenijeti Kristovu poruku. Otkrijmo što duh vremena govori svakome od nas, rekao je otvarajući skup kancelar Teologije riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić te je upozorio da je okruženje u kojem živimo puno relativizma i ne pogoduje širenju vjere.
Na skupu su sudjelovali svi biskupi Riječke metropolije, a okupljene je pozdravio krčki biskup Valter Župan, podsjetivši da će se tema teološko-pastoralnog tjedna nastaviti produbljivati na biskupijskim susretima. Predstojnik Teologije u Rijeci dr. Milan Špehar podsjetio je da se po pitanju naviještanja vjere teorija i praksa moraju prožimati te da je potrebno da svi koji sudjeluju u odgoju djece rade zajedno.
U uvodnom predavanju dr. Nela Gašpar je govorila o Bogu i religiji u suvremenom društvu. “Danas je mnogo toga kompleksnije, a mi kao da i dalje živimo u prošlosti. Veći je bio ugled svećenika u društvu, čak i u komunizmu osjećalo se jedinstvo naroda i Crkve. Danas egzistira čovjek postmoderne, bez iskona i cilja, koji se ne pita: ‘tko sam ja’. Iz toga proizlazi da nema univerzalne istine, ona ovisi o čovjeku pojedincu. Suvremeni čovjek ostaje biće sadašnjosti i traži samo ono što mu koristi”, rekla je dr. Gašpar. Podsjetila je na riječi Ivana Pavla II. “Čovjek je put Crkve”, kojima objašnjava kako je zadatak suvremenih navjestitelja razumjeti današnjeg čovjeka. U tome uspijevaju novi pokreti unutar Crkve, koji su bliži suvremenom čovjeku, zaključila je dr. Gašpar.
O pastoralu između tradicije i tradicionalizma govorio je dr. Nikola Vranješ, objasnivši kako je tradicija nužna za prenošenje vjere, a opasnost leži u bijegu u tradicionalizam. “Jedno je nepromjenjivi poklad vjere, ali načini prenošenja mogu se mijenjati. Povijesne okolnosti nisu kriterij djelovanja Crkve. One se trebaju proučavati i poznavati, ali uvijek ostaje isti Kristov nauk.” Tradicionalizam nosi opasnost da se utvrde oblici djelovanja koji više ne odgovaraju vremenu i ne dopiru do suvremenika. Potrebni su živi modeli pastoralnog djelovanja kako bi se utjelovila pastoralna tradicija.
Dr. Milan Šimunović je istaknuo kako se nove prilike za prenošenje vjere nalaze u liturgiji jer nedjeljne su mise i dalje mjesta na kojima se okuplja najviše vjernika. Pored toga moguće je koristiti i druga okupljanja s posebnim naglaskom na “rubnim” kršćanima i novim bogotražiteljima. “Potrebno je prereći neke stare formule, pokazuje se potreba za novim katekizmima”, rekao je Šimunović. Istaknuo je nužnost veće zauzetosti laika i svjedočenja, a ne poučavanja.
Na riječi Pavla VI. “Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje” podsjetio je dr. Božidar Mrakovčić, koji je analizirajući Ivanovo evanđelje istaknuo kako je svjedočanstvo put prenošenja vjere, što je pokazao i sam Isus. Dr. Mile Bogović dao je povijesni osvrt o načinima prenošenja vjere. O obitelji kao povlaštenom okruženju za prenošenje vjere govorila je dr. Veronika Reljac, a mr. Anton Peranić o ulozi vjeroučitelja u školi i župi. Prof. Ksenija Kovačević i Marijan Benković govorili su o prenošenju vjere iz perspektive vjeroučitelja, odnosno župnika. (ika / gk)
22.9.2010.